Hrvatska nastava Hessen organizirala je u utorak 21. studenog 2017. u suradnji s hrvatskom katoličkom misijom u Frankfurtu predavanje izv.prof.dr.sc. Ante Nazora, hrvatskog povjesničara i ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
“Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?”
Ovo su riječi Siniše Glavaševića, novinara koji je svakodnevno izvještavao o gradu koji je trpio napade srpskog agresora od kolovoza do studenog 1991. O ovome gradu heroju govorio je izv.prof.dr.sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata kojeg smo ugostili 21. studenog 2017. u prostorijama Hrvatske katoličke misije u Frankfurtu. Velik broj prisutnih te odazivanje generalnog konzula Vladimira Duvnjaka i djelatnika Hrvatskog konzulata u Frankfurtu odražava veliki interes za povijesne teme.
Ovo događanje otvorila je koordinatorica Hrvatske nastave nastave Hessen i Saarland Lidija Bodalec koja je pozdravila prisutne i najavila kratak program koji su pripremili učenici hrvatske nastave. Učenici svih nastavnih mjesta obilježili su Dan sjećanja na Vukovar slikom i pričom te su radove učenika posjetitelji imali prilike razgledati prilikom ulaska u prostorije Hrvatskog katoličkog centra koje nam je ustupio fra Željko Ćurković koji uvijek rado pomaže Hrvatskoj nastavi i na čemu ćemo mu biti uvijek zahvalni. Književne uratke Siniše Glavaševića, Tina Kolumbića, Ivane Bodrožić i Ivana Gundulića čitali su redom učenici Gabriel Dragičević, Andrea Baškarić, Martina Pejić-Gašparević, Klara Nikolić , a završio je Petar Krešimir Puđa Himnom slobodi. Dvoje učenika iz Bad Sodena, Nina i Luka Hrkać, okupljenima su pročitali svoje uratke. Naime, trebali su zamisliti da su odrasli Vukovarci i “u mislima” se vratiti u dane svog djetinstva u dane Domovinskog rata.
Okupljene je nakon toga pozdravio sam predavač koji je svoje izlaganje započeo kratkim, njegovim riječima, emocionalno snažnim videom u kojem je prikazao nastanak nezavisne Hrvatske. Svoje izlaganje započeo je prikazujući kontinutitet velikosrpske politike od 19. do 20. stoljeća. Iznio je programe velikosrpskih ideja od 1836. i proglasa Srbi svi i svuda Vuka Karadžića preko Ilije Garašanina i knjige Petra Niketića iz 1884. u kojoj, zaključuje Nazor, Hrvati ne postoje. Nazor potom opisuje predratno razdoblje i donosi zaključak kako već 1939. najveći broj vodećih Srba u Hrvatskoj prvi put javno iskazuje svoju spremnost da se s beogradskim središtem vlasti, vojskom i SPC bori protiv prirodnih i nacionalnih prava hrvatskoga naroda za vlastitu teritorijalnu zajednicu na vlastitoj zemlji. Radi poveznicu sa sporazumom Cvetković – Maček te navodi kako srpska reakcija na proglašenje Banovine Hrvatske, prema njegim riječima, uvjerljivo podsjeća na ponašanje većine srpskog naroda u Hrvatskoj 1990. i 1991. što potkrepljuje dokumentacijom. Širenje velikosrpskih ideja, Nazor nalazi i slijedi i u Drugom svjetskom ratu te ovdje citira govor Milana Šantića, jednog od četničkih vođa, u Trebinju, u istočnoj Hercegovini, u srpnju 1942. koji govori o etničkom čišćenju srpskih zemalja od katolika i muslimana. Potom prelazi na ratna zbivanja u Hrvatskoj, s naglaskom na Vukovar gdje detaljno opisuje dane opsade, navodi brojke stradalih zajedno sa zapovjednikom Blagom Zadrom. Svoje zanimljivo i poučno izlaganje završava riječima predsjednika Franje Tuđmana: “Pobjednik koji ne zna praštati, taj sije klice novih razdora i budućih zala. A hrvatski narod to ne želi. Nije želio ni sve ono što smo ovdje pretrpjeli u Vukovaru i u čitavoj Hrvatskoj. Sve ovo što činimo nije samo u uskom lokalnom interesu, nego i u opće hrvatskom, opće europskom, u interesu mira, budućnosti ovoga kraja i Europe. I neka nam živi suživot hrvatskoga naroda sa srpskim i drugim etničkim zajednicama na ovim područjima! Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!” te stihovima mladog hrvatskog branitelja iz Imotske krajine koje je, predosjećajući svoju pogibiju, pisao bratu, a koji su kod njega nađeni prilikom njegove ekshumacije.